User:Aleksa2401

Crkvi se uputih, velim, dobro je za dušu

Kad tamo narod, gozba i trube

Najednom sve utihnu

I u crkvu uđe.

Na vratima stajah, bez svečanog odijela,

Da ne kvarim idilu ljubavi rane.

U toj tami hramovnog ždrijela,

Svijeće dvije prstima zamotane.

Nevjesta, naspram ikona jednaka

Pod kameni suzama vlaži.

I dok vani vije se barjak do barjaka,

Pogledom ona svoju majku traži.

Koraknuh jednom, nejasno mi bi,

Potom začuh riječi zvonke,

"Majčice, majko, obećaj mi jedno,

Ognjište moje ostaće moje."