Jump to content

User talk:Aleksa2401

Page contents not supported in other languages.
From Wikipedia, the free encyclopedia

Venčanje (Fjodor Tjutčev)

Crkvi se uputih, velim, dobro je za dušu, Kad tamo narod, gozba i trube. Najednom sve utihnu, I u crkvu uđe.

Na vratima stajah, bez svečanog odijela, Da ne kvarim idilu ljubavi rane. U toj tami hramovnog ždrijela, Svijeće dvije prstima zamotane.

Nevjesta, naspram ikona jednaka, Pod kameni suzama vlaži. I dok vani vije se barjak do barjaka, Pogledom ona svoju majku traži.

Koraknuh jednom, nejasno mi bi, Potom začuh riječi zvonke, "Majčice, majko, obećaj mi jedno, Ognjište moje ostaće moje."

Start a discussion with Aleksa2401

Start a discussion